Četvorica hobita prekoraèila su široki kameni prag i zastala žmirkajuæi. Obreli su se u
dugaèkoj niskoj prostoriji preplavljenoj svjetlom svjetiljaka što su visile s krovnih
greda, a na stolu od tamnog, ulaštenog drva stajale su mnogobrojne svijeæe, visoke i
žute, i gorjele jarkim plamenom.
Na stolici, na drugoj strani prostorije, okrenuta licem ulaznim vratima, sjedila je
jedna žena. Duga žuta kosa padala joj u valovima niz ramena; oprava joj bijaše zelena,
zelena kao mladi šaš, protkana srebrom poput kapljica rose; pojas joj bijaše od zlata,
oblikovan poput lanca od perunika, optoèen blijedoplavim pupoljcima potoènica. Oko
nogu stajale joj velike posude, zelene i smeðe, u kojima su plutali bijeli lopoèi, tako te se
doimala kao da sjedi na prijestolju usred jezera.
"Uðite, dobri gosti!" reèe im ona, a dok je govorila, pojme da su to upravo njen
zvonki glas èuli kako pjeva. Bojažljivo su zakoraèili u prostoriju nisko se klanjajuæi,
nekako èudno zateèeni i sputani, kao putnici koji su pokucali na vrata kolibe da zamole za
gutljaj vode, a vrata im otvorila lijepa mlada vilin-kraljica odjevena u živo cvijeæe. Ali
prije nego što su mogli ijednu rijeè prozboriti, ona skoèi na noge lagane, preskoèi preko
posuda s lopoèima i pohrli im nasmijana u susret, a dok je trèala, oprava joj šuštala nježno
kao vjetar na rascvjetanim obalama rijeke.
"Hodite, dragoviæi moji!" reèe ona i uhvati Froda za ruku. "Smijte se i veselite! Ja
sam Goldberry, kæi Rijeke." Zatim proðe, onako lakonoga, pokraj njih, zatvori vrata i
okrene im leða, pa raskrili bijele ruke preko vrata. "Hajde da ostavimo noæ vani!" nadoda.
"Jer, vi ste možda još u strahu od magle i sjena drveæa, i duboke vode, i divljih zvijeri? Ne
bojte se nièesa! Jer noæas ste pod krovom Toma Bombadila!"
Hobiti su je gledali u èudu, a ona pogleda redom svakog od njih i nasmiješi se.
"Lijepa gospo Goldberry!" protisne napokon Frodo osjeæajuæi ganuæe od
neshvatljive radosti. Stajao je kao što je više puta stajao opèinjen lijepim vilenjaèkim
glasovima; ali èarolija kojom je sad bio zaèaran bijaše drukèija – zanos u njemu nije bio
onako žestok i uzvišen nego dublji i bliskiji srcu smrtnika, èudesan a opet nekako poznat.
"Lijepa gospo Goldberry!" opet æe on. "Sad mi je jasna radost skrivena u pjesmama koje
smo èuli.
Vitka poput grane vrbe, meka poput èiste svile,
Uznosita poput trske, lijepa kæerko Rijeène vile!
U proljeæe i u ljeto i proljeæe nakon njega,
Poput vjetra sa slapova, ko smijeh kiše podno brijega.
Iznenada umukne i zamuca, shrvan iznenaðenjem što èuje sam sebe kako izrièe
ovako nešto. Ali Goldberry se nasmije.
È
"Dobro došli!" reèe ona. "Nisam znala da je svijet iz Shirea tako slatkorijek. Ali
vidim da ste vi prijatelj vilenjaka; govori mi to sjaj iz vaših oèiju i zvon vašega glasa. Ovo
je sretan susret! Sjedite sad i prièekajte kuæedomaæina! On æe zaèas doæi. Upravo se brine
o vašim umornim životinjama."
Hobiti su rado posjedali na niske stolice sa sjedištem od rogoza dok je Goldberry
poslovala oko stola. Pratili su je pogledima jer ih je nježni sklad njenih kretnji ispunjao
tihim ushitom. Odnekud iza kuæe dopre pjesma. Od vremena do vremena razabrali bi,
usred mnogih hej-haj, hopla-dopla i ding-dong dila, rijeèi što su se ponavljale:
Veseli Tom Bombadil nosi èudne skute;
Kaput mu je svijetloplav, a èizme su mu žute.
"Lijepa gospo!" opet æe Frodo nakon nekog vremena. "Recite mi, ako vam moje
pitanje nije glupo, tko je taj Tom Bombadil?"
"On vam je Tom Bombadil" odgovori Goldberry prekidajuæi svoje hitre kretnje i
smiješeæi se.
Frodo je upitno pogleda.
"On je onakav kao što ste ga vidjeli" dometne ona odgovarajuæi na njegov pogled.
"On je gospodar šume, vode i brda."
"Onda sva ova èudna zemlja pripada njemu?"
"Ni govora!" odgovori ona, a smiješak joj se izgubi s lica. "To bi bilo preveliko
breme" nadoda tiho, više za se. "Drveæe i trava i sve ostalo što raste ili živi u ovoj zemlji
pripadaju sami sebi. Tom Bombadil je gospodar. Nitko još nije ulovio staroga Toma da
hoda po šumi, gaca po vodi ili skaèe po vrhovima bregova na svjetlu ili u sjeni. On se
nikog ne boji. Tom Bombadil je gospodar."
Otvore se vrata i uðe Tom Bombadil. Sad je bio gologlav, a bujna smeða kosa
bijaše mu okrunjena jesenskim lišæem. Onako nasmijan, priðe Goldberry i uhvati je za
ruku.
"Evo moje divne gospe!" reèe klanjajuæi se pred hobitima. "Ovo je moja Goldberry
odjevena u srebrno zelenilo, sa cvijeæem za pojasom! Je li stol prostrt? Vidim na stolu
žuto vrhnje i saæe meda i bijeli kruh i maslac, mlijeko, sir i zelen i zrele borovnice. Hoæe
li biti dosta za sve nas? Je li veèera spremna?"
"Jest" odgovori Goldberry "ali možda naši gosti nisu? Tom pljesne rukama i
uzvikne:
"Tome, Tome! Gosti ti umorni a ti umalo da nisi zaboravio! Hodite, veseli moji
prijatelji, da vas Tom osvježi. Oprat æete prljave ruke i umiti umorna lica, skinuti te svoje
blatne pelerine i poèešljati razbarušenu kosu!"
On otvori vrata a oni poðu za njim kratkim hodnikom pa skrenu iza ugla. Ušli su u
nisku prostoriju s nagnutim stropom (nadograðenom po svoj prilici na sjevernoj strani
kuæe). Zidovi su bili od golog kamena, ali pretežito pokriveni obješenim zelenim
prostirkama i žutim zastorima. Pod bijaše poploèen i posut svježim zelenim šašem. Na
jednoj strani uza zid bijahu prostrte èetiri debele strunjaèe s naslaganim bijelim
pokrivaèima. Uz suprotni zid nalazila se dugaèka klupa s velikim zemljanim posudama, a
do nje su stajali smeði bokali puni vode; u nekima je voda bila hladna a s nekih se dizala
para. Uz svaki ležaj stajale su spremne mekane zelene papuèe.
Uskoro su hobiti, umiveni i osvježeni, sjedili za stolom, po dvojica sa svake strane,
dok su na èelu i zaèelju sjedili Goldberry i kuæedomaæin. Bijaše to duga i vesela veèera.
Iako su hobiti jeli kako samo izgladnjeli hobiti mogu, jela nije uzmanjkalo. Napitak u
njihovim kupama izgledao je kao bistra hladna voda, ali je udarao u glavu poput vina i
razvezao im jezike. Gosti su odjednom primijetili da veselo pjevaju, kao da im je pjevanje
lakše i prirodnije od govorenja.
Naposljetku su Tom i Goldberry ustali i na brzinu pospremili stol. Gostima su
zapovjedili da samo mirno sjede, a svaki je od njih dobio i stolièicu za umorne noge. Pred
njima je na velikom ognjištu gorjela vatra koja je slatko mirisala, kao da gori jabukovina.
Kada je sve pospremljeno, pogašena su sva svjetla osim jedne svjetiljke i dvije svijeæe, po
jedna na svakom kraju police oko dimnjaka. Tad je došla Goldberry i stala pred njih
držeæi u ruci svijeæu, pa im svima poželi laku noæ i dobro spavanje.
"Mirujte sada do jutra!" rekla im je. "Ne obazirite se na noæne šumove! Jer ništa
vam ovdje ne prodire kroz vrata i prozore do mjeseèine i vjetra s vrha brda. Laku noæ!"
Izašla je iz sobe trepereæi svjetlom i šušteæi. Koraci su joj bili kao potoèiæ što
nježno žubori tekuæi nizbrdo preko studenog kamenja u noænoj tišini.
Tom je još neko vrijeme šutke sjedio s njima dok je svaki od njih prikupljao
hrabrost da mu zada koje od mnogobrojnih pitanja što su im padala na pamet za veèerom.
San im je pritiskao vjeðe. Napokon Frodo prozbori:
"Jeste li vi mene, gospodaru, èuli kako zovem u pomoæ, ili ste sasvim sluèajno
naišli u tom trenutku?"
Tom se promeškolji kao èovjek prenut iz lijepa sna.
"Ha, što?" priupita. "Jesam li vas èuo kako zovete u pomoæ? Ne, nisam vas èuo,
bio sam zaokupljen pjevanjem. Sluèajno sam baš tuda naišao, ako baš to želite nazvati
sluèajem. Nisam ja to snovao, iako sam vas oèekivao. Èuli smo mi za vas i znali smo da
hodate po šumi. Mislili smo da æete uskoro stiæi dolje na vodu jer sve staze vode na tu
stranu, do Withywindlea. Onaj sijedi Vrbov starac velik je pjevaè, i teško je mališima
prozreti njegove lukavštine. Ali Tom je imao tamo posla u kojem ga on nije smio omesti.
Tom zaklima glavom kao da ga opet ophrvava san, ali nastavi tihim pjevuckavim
glasom:
Imao sam posla tamo: lopoèe sam skupljo,
zelen list i bijeli cvat za ugodu mojoj dragoj,
zadnji lopoè ovu jesen, od zime ih èuvam,
da joj krase noge vitke sve dok snijeg ne skopni.
Ljeta svakog kad kraj mine potražim ih za nju,
na jezeru, niz Withywindle, dubokom i bistrom;
tamo prvi propupaju i najdulje traju.
Kod jezera kod kojeg sam našo kæerku Rijeène vile,
ljupku mladu Goldberry gdje sjedi u tišaku.
Pjevala je glasom milim, srce joj je bilo.
On otvori oèi i odmjeri ih nenadanim blijeskom plavetnila:
Ispalo je za vas dobro – jer od sada neæu više
hodit dolje duboko u rijeène šume,
barem neæu dok godina stara traje. Niti æu baš zalaziti
pokraj kuæe Vrbov-starca puno prije pramaljeæa,
dok ne bude prvog cvijeæa i dok Rijeène vile kæi
ne zapleše niza stazu kad za kupku se odluèi.
Opet je umuknuo ali Frodo nije mogao a da mu ne postavi još jedno pitanje –
pitanje na koje je najviše priželjkivao da èuje odgovor.
"Recite nam nešto, gospodaru" reèe "o Vrbovu starcu. Što je on? Nikad prije nisam
èuo za njega."
"Ne, nemojte!" reknu Merry i Pippin uglas i iznenada se usprave na stolicama.
"Nemojte sad! Nemojte bar do jutra!"
"Imate pravo" reèe starac. "Sad je vrijeme za poèinak. Neke stvari nije dobro èuti
kad je svijet u sjeni. Spavajte do jutarnjeg svjetla, otpoèivajte na jastuku! Ne obazirite se
na noæne šumove! Ne bojte se sijede vrbe!"
Nato dohvati svjetiljku, puhne i ugasi je, pa uzme u svaku ruku po jednu svijeæu i
povede ih iz sobe.
Strunjaèe i jastuci bijahu im meki kao paperje, a pokrivaèi od bijele vune. Kad su
legli na debele ležajeve i navukli lagane pokrivaèe na sebe, zaèas su pozaspali.
U gluho doba noæi Frodo je ležao u snu bez svjetla. Tad spazi mlaðak kako izlazi;
pri njegovoj oskudnoj svjetlosti izroni pred njim crna litica probijena tamnim lukom nalik
na velike vratnice. Frodu se uèini da ga nešto podiže uvis, i s visine primijeti da je litica
zapravo gorski vijenac u kojem je zatvorena ravnica, a usred te ravnice stoji kamena
uzvisina nalik na golemu kulu, ali ne rukom sazdanu. Na vrhu kule ocrtavao se ljudski lik.
Dok se mjesec penjao na nebu, èinilo se da je naèas zastao nad njegovom glavom i
odsijevnuo na njegovoj bijeloj kosi koju je vjetar mrsio. Odozdo iz tamne ravnice doprla
je graja užasnih glasova i zavijanje mnogih vukova. Iznenada preko mjeseca prijeðe sjena
nalik na golema krila. Ljudski lik podigne ruke uvis i svjetlo bljesne iz palice kojom je
mahao. Snažan orao sunovrati se i odnese ga. Glasovi zajauèu a vukovi zaskvièe.
Razlegne se zvuk poput huka jakog vjetra, koji donese sa sobom topot konja što
galopiraju, galopiraju, galopiraju s istoka. “Crni jahaèi!” pomisli Frodo probudivši se, dok
mu je konjski topot još odjekivao u glavi. Pitao se hoæe li ikad smoæi hrabrosti da napusti
sigurnost ovih litica. Ležao je nepomièno i još osluškivao, ali je sad bilo posve tiho, pa se
napokon prevrne i ponovo zaspi ili odluta u neki drugi, nezapamæeni san.
Uza nj je ležao Pippin i nešto lijepo sanjao, ali se u njegovim snovima zbila
promjena pa se okrenuo na ležaju i prostenjao. Iznenada se probudio, ili je pomislio da se
probudio, ali je svejedno èuo u mraku zvuk koji mu je poremetio san: tip-tap, ciju – bijaše
to kao da se grane taru na vjetru, a granèice-prsti grebuckaju po zidu i prozoru: ciju, ciju,
ciju. Pitao se ima li koja vrba blizu kuæe, a onda ga najednom obuzme strašan osjeæaj da
uopæe nije u obiènoj kuæi nego u vrbi, i da opet sluša onaj grozomorni suhi i škripavi glas
koji mu se smije. Uspravi se na ležaju i oæuti kako mu se meki jastuci ugibaju pod
prstima, pa opet legne, obuzet olakšanjem. Prièini mu se da mu u ušima odjekuju one
rijeèi. “Ne bojte se ništa! Mirujte do jutra! Ne obazirite se na noæne šumove!” Tad iznova
usne.
Merry je èuo šum vode kako mu pada u mirni san: vode koja polako curi, a onda se
širi, neodoljivo širi oko cijele kuæe stvarajuæi tamnu baru bez obala. Grgotala je pod
zidovima i rasla polako ali sigurno. “Utopit æu se!” pomisli. “Prodrijet æe unutra, a onda
æu se utopiti!” Osjeæao je da leži u mekoj sluzavoj baruštini, a kad poskoèi, stane nogom
na ugao hladne tvrde ploèice. Tad se sjeti gdje je, pa opet legne. Prièini mu se da èuje, ili
se prisjeti da je èuo: “Ništa ovdje ne prodire kroz vrata i prozore osim mjeseèine i vjetra s
vrha brda.” Dašak svježeg vjetra pomaknuo je zastor. Duboko je udahnuo zrak i iznova
zaspao.
A Sam je, koliko se sjeæao, prospavao svu noæ obuzet dubokim zadovoljstvom, ako
klade uopæe mogu biti zadovoljne.
Probudila su se sva èetvorica u isti mah, ujutro. Tom je hodao po sobi zvižduèuæi
kao èvorak. Kad ih je èuo kako se protežu, pljesnuo je rukama i uzviknuo:
"Hej-haj! Hopla dol! Prijani moji!"
Odgurnuo je žute zastore, pa su tek sad hobiti vidjeli da su prozori bili zastrti, na
dva kraja sobe, od kojih je jedan prozor gledao na istok a drugi na zapad.
Skoèili su odmorni na noge. Frodo otrèi do istoènog prozora i zagleda se u
povrtnjak, siv od rose. Nekako je oèekivao da æe vidjeti tratinu sve do samih zidova,
tratinu svu prošaranu otiscima kopita. Zapravo mu je vidik bio zastrt nizom visokih pritki
s grahom, ali iznad njih u daljini ocrtavao se siv vrh brda naspram sunca na izlasku.
Bijaše blijedo jutro – na istoku, iza dugih oblaka nalik na pramenje neèiste vune crvene na
rubovima, prostirale su se ljeskave žute dubine. Nebo je najavljivalo kišu, ali se svjetlo
brzo širilo a crveni cvjetovi graha zablistali naspram mokrog zelenog lišæa.
Pippin je bacio pogled kroz zapadni prozor, dolje, u jezero izmaglice. Šuma bijaše
obavijena maglom. Bilo mu je kao da gleda odozgo na kosi krov od oblaka. Vidio je i
uvalu ili kanal gdje je magla bila iskidana na mnoštvo perjanica i valova – bijaše to dolina
Withywindlea. Rijeka je tekla niz brdo na lijevoj strani i gubila se u bjelkastim sjenama.
U blizini je bio cvijetnjak i potkresana, srebrom premrežena živica, a iza nje siva
postrižena trava blijeda od rosnih kapi. Nigdje nijedne vrbe.
"Dobro jutro, veseli moji prijatelji!" usklikne Tom otvarajuæi širom istoèni prozor.
Unutra pokulja svjež zrak mirišuæi na kišu. "Mislim da se danas sunce neæe mnogo
pokazivati. Od samog praskozorja prošao sam veæ nadaleko i naširoko, skaèuæi po
vrhovima bregova, njušeæi vjetar i vrijeme, vlažnu travu pod nogama, vlažno nebo nad
sobom. Probudio sam Goldberry pjevajuæi joj pod prozorom, ali hobite ne može ništa
probuditi u rano jutro. Obnoæ se mali narod budi u mraku, a kad se razdani, oni spavaju!
Ding-dong dilo! Probudite se veæ jednom, veseli moji prijatelji! Zaboravite na noæne
šumove! Ding-dong dilo dol! Hopla dol, prijani moji! Ako brzo doðete, naæi æete zajutrak
na stolu. Ako zakasnite, dobit æete samo travu i kišnicu!"
Iako Tomova prijetnja nije zvuèala odviše ozbiljno, dakako da su se hobiti požurili
na zajutrak, i da su ustali od stola kasno i tek kad je izgledao veæ poprilièno prazan. Ni
Tom ni Goldberry nisu bili s njima. Toma su èuli kako posluje po kuæi, kako lupa po
kuhinji, kako jurca uza stube i niz njih, i kako ovda-onda vani pjeva. Prostorija je gledala
na zapad iznad doline obavijene maglom, a prozor je bio otvoren. Voda je kapala niz
slamnate strehe. Prije nego što su hobiti doruèkovali, oblaci su se zbili u neprobojni krov,
a siva kiša padala je ravno, tiho i uporno. Šuma bijaše potpuno zastrta gustim zastorom.
Dok su gledali kroz prozor, dopirao je do njih nježno, kao da zajedno s kišom pada
s neba, zvonak glas Goldberry koja je pjevala iznad njih. Nisu razumjeli mnogo rijeèi, ali
im se èinilo bjelodanim da je to kišna pjesma, ugodna kao pljuskovi u suhim brdima,
pjesma koja prièa prièu o rijeci od njena izvora u gorju do mora negdje daleko dolje.
Hobiti su je ushiæeno slušali, a Frodo je bio duboko u srcu sretan i blagoslivljao je
dobrostivo vrijeme zbog kojega moraju odgoditi polazak. Pomisao na odlazak tištala ga je
od trenutka kad se probudio, a sad je zakljuèio da toga dana neæe moæi produžiti dalje.
Visinski vjetar neprestano je puhao sa zapada a niski kišni oblaci valjali su se da
prospu svoj tovar kiše na gole glavice Humlja. Oko kuæe se nije moglo vidjeti ništa do
vode kako pada. Frodo je stajao uz otvoren prozor i gledao kako se bijela kreèna staza
pretvara u malu mlijeènu bujicu koja žuboreæi teèe dolje u dolinu. Tom Bombadil
dokaskao je iza ugla kuæe mašuæi rukama kao da odgoni kišu – i doista, kad je preskoèio
preko praga, èinilo se da je potpuno suh, samo su mu èizme bile mokre. Izuo ih je i
spremio u kut uz dimnjak. Zatim je sjeo na najveæu stolicu i pozvao hobite da se okupe
oko njega.
"Danas je Goldberryin dan pranja i jesenskog velikog spremanja" reèe im. "Odviše
kišovit dan za hobitski narod... neka se hobiti radije odmaraju dok mogu! Ovaj je dan
dušu dao za duge prièe, za pitanja i odgovore, pa æe Tom zapoèeti kazivanje."
Tada im isprièa mnoge neobiène prièe, ponekad kao da pripovijeda sam sebi, a
ponekad bi ih iznenada pogledao sjajnim plavim oèima ispod debelih obrva. Èesto bi
odjednom zapjevao pa bi ustao sa stolice i zaplesao po sobi. Prièao im je prièe o pèelama i
cvijeæu, o osobitostima drveæa i o èudnim stvorenjima u Šumi, o zlim biæima i dobrim
biæima, o prijaznim biæima i neprijaznim biæima, o okrutnim biæima i dobrostivim biæima
i o tajnama skrivenim ispod trnja.
Slušajuæi ga, shvaæali su malo-pomalo život u Šumi, razlièit od njihova života,
zapravo su se osjeæali kao tuðinci u svijetu u kojem su sva ostala biæa kod kuæe. U
njegovu se kazivanju neprestance pojavljivao Vrbov starac tako da je Frodo doznao
dovoljno o njemu da zadovolji svoju radoznalost, pa i više nego dovoljno, jer to nisu bile
baš ugodne spoznaje. Tomove su rijeèi razotkrivale srca drveæa i njihove misli, koje su
poèesto bile mraène i èudne, i ispunjene mržnjom na biæa koja slobodno hodaju po zemlji,
koja gloðu, grizu, lome, sijeku, pale – štetoèine i uljeze. Šuma se ne zove Stara bez
razloga jer je doista prastara, ostatak golemih, zaboravljenih prašuma, i u njoj još žive, ne
stareæi brže od bregova, praoèevi otaca drveæa koji se sjeæaju vremena kad su bili
gospodari. Nebrojene godine ispunile su ih ponosom, ukorijenjenom mudrošæu i zlobom.
Ali nijedno drvo nije opasnije od Vrbova starca – njemu je srce trulo, ali mu je snaga
mladenaèka, podmukao je i gospodari vjetrovima, pjesma i misao struje mu kroz šumu s
obje strane rijeke. Njegov sijedi žedni duh crpe snagu iz zemlje i širi se kao tanke žilice
korijenja kroz tlo a nevidljivi prsti od granèica kroz zrak, tako te je pokorio gotovo sve
drveæe u Šumi od Živice do Humlja.
Iznenada je Tom u kazivanju napustio šumu i pošao ðipajudi uz mladi potok, preko
zapjenjenih slapova, preko oblutaka i izlizanih stijena, meðu sitno cvijeæe u gustoj travi i
vlažnim pukotinama, te naposljetku odlutao do Humlja. Slušali su o Velikim grobištima, i
o zelenim humcima, i o kamenim prstenovima na brdima i u udolinama izmeðu bregova.
Ovce su blejale u stadima. Dizali su se zeleni zidovi i bijeli zidovi. Na uzvišicama su
stajale tvrðave. Kraljevi malih kraljevstava borili su se meðu sobom, a mlado je sunce
plamtjelo kao vatra na crvenoj kovini njihovih novih i lakomih maèeva. Bilo je pobjeda i
poraza, i kule su padale, tvrðave gorjele i plamenovi se dizali do neba. Zlato se slagalo na
mrtvaèkim nosilima mrtvih kraljeva i kraljica, i humci su ih pokrivali i kamena se vrata
zatvarala, i trava je izrasla preko svega. Ovce su prolazile neko vrijeme pasuæi travu, ali
su brda uskoro opet opustjela. Neka je sjena izašla iz tamnih dalekih mjesta i narušila mir
kostiju u humcima. Stanovnici grobišta hodali su pod svodovima zveckajuæi prstenjem na
studenim prstima i zlatnim lanèiæima na vjetru. Kameni prstenovi cerili su se iz zemlje
kao slomljeni zubi na mjeseèini.
Hobiti se naježili. Èak se i u Shireu prièalo o duhovima s grobišta u Grobnom
humlju onkraj Šume. Ali tu prièu nije volio nijedan hobit slušati èak ni tamo daleko, uz
ugodnu vatricu. Ova su se èetvorica iznenada sjetila onoga što im je zadovoljstvo u ovoj
kuæi bilo odagnalo iz misli: kuæa Toma Bombadila bila se ugnijezdila ispod samog boka
tih strahotnih brda. Izgubili su nit njegove prièe i nevoljko se promeškoljili zirkajuæi jedan
na drugoga.
Kad su im njegove rijeèi iznova doprle do svijesti, ustanovili su da je u
meðuvremenu odlutao u nepoznate krajeve onkraj njihova sjeæanja i onkraj njihovih misli
na javi, u vremena u kojima je svijet bio prostraniji a mora sezala èak do zapadne obale.
Tom je sve dalje odlazio u prošlost pjevajuæi o drevnoj zvjezdanoj svjetlosti kad su samo
preci vilenjaka bdjeli. Zatim je odjednom ušutio, vidjeli su kako klima glavom kao da æe
zaspati. Hobiti su mirno sjedili pred njim, opèinjeni; reklo bi se da je èarolijom njegovih
rijeèi vjetar utihnuo, i da su oblaci presušili i da se dan ugasio, i da je tama stigla s istoka i
sa zapada, i da se sve nebo ispunilo svjetlom bijelih zvijezda.
Frodo nije bio naèisto je li do tada prošlo jutro i veèer jednog dana, ili više dana.
Nije bio ni gladan ni umoran, nego samo zaèuðen. Zvijezde su sjale kroz prozor i èinilo se
da je oko njih zavladala nebeska tišina. Napokon je, onako zaèuðen, prozborio, jer se
iznenada prepao te tišine.
"Tko ste vi, gospodaru?" zapita.
"Ha, što?" izusti Tom uspravljajuæi se na stolici i sijevajuæi oèima u tami. "Zar još
ne znate kako se ja zovem? To je jedini odgovor. Recite mi tko ste vi, osobno, sami i bez
imena? Ali vi ste mladi a ja sam star. Ja sam od svih najstariji. Pazite što vam kažem,
prijatelji moji. Tom je bio ovdje prije rijeke i prije drveæa, Tom se sjeæa prve kišne kapi i
prvoga žira. On je utro staze prije Velikih ljudi i vidio Male ljude kako stižu. On je bio
ovdje prije kraljeva i prije grobova i prije duhova s grobišta. Kad su vilenjaci otišli na
zapad, Tom je veæ bio ovdje, još prije nego što su svladana mora. Poznavao je tamu pod
zvijezdama dok je bila neustrašiva... prije nego što je Gospodar tame došao s one strane."
Èinilo se da je neèija sjena prošla pokraj prozora pa su hobiti brže-bolje pogledali
kroz okna. Kad su se opet okrenuli, na vratima iza njih stajala je Goldberry uokvirena
svjetlom. U ruci je držala svijeæu zaklanjajuæi joj šakom plamen od propuha, a svjetlo joj
je prolazilo kroz šaku kao što sunèane zrake prolaze kroz bijelu školjku.
"Prestala je kiša" reèe "i nove vode teku nizbrdo pod zvijezdama. Hajde da se
smijemo i veselimo!"
"I hajde da jedemo i pijemo!" uzvikne Tom. "Duge su prièe žedne. A dugo je
slušanje gladno, ujutro, o podne i naveèer!"
Nato on skoèi sa stolice i u jednom skoku dohvati svijeæu s police oko dimnjaka,
zapali je na plamenu koji je Goldberry držala u ruci, pa zapleše oko stola. Odjednom
odskakuæe kroz vrata i nestane.
Ubrzo se vrati s velikim i krcatim pladnjem u ruci. Zatim Tom i Goldberry prostru
stol, a hobiti posjedaju za nj zaèuðeni i nasmijani – tako je divna bila Goldberryina
ljupkost i tako veselo i neobièno Tomovo ðipanje. Pa ipak, reklo bi se da na neki naèin
izvode jedan te isti ples, ne smetajuæi jedno drugome, ulazeæi u sobu i izlazeæi iz nje
obigravajuæi oko stola, i u tren oka bila su jela, pribor i svjetla na svojim mjestima. Stol je
blistao od svjetlosti svijeæa, bijelih i žutih. Tom se nakloni gostima.
"Veèera je gotova" reèe Goldberry. Sad su tek hobiti opazili da je sva u srebru s
bijelim pojasom, i da su joj cipelice nalik na riblju krljušt. A Tom je sav bio u
svijetloplavom, plavom poput kišom ispranih potoènica, i u zelenim dokoljenkama.
Veèera bijaše još bolja od prethodne. Hobiti su pod èarolijom Tomovih rijeèi
možda propustili jedan obrok ili više njih, ali kad se pred njima našlo jelo, uèinilo im se
da najmanje tjedan dana nisu ništa okusili. Nisu mnogo pjevali, pa èak neko vrijeme nisu
ni govorili, nego su se posve usredotoèili na posao. Meðutim, nakon nekog vremena
ponovo su živnuli i obodrili se, i glasovi im zabrujali od veselija i smijeha.
Pošto su se najeli, Goldberry im je otpjevala mnogo pjesama, pjesama koje su
veselo poèinjale u brdima i meko se spuštale u tišinu, dok je tišina trajala, vidjeli su u
mislima jezera i vode prostranije od svih koje su poznavali, i gledajuæi u njih, vidjeli su
nebo pod sobom i zvijezde poput dragulja u njihovim dubinama. Zatim im je svima još
jedanput poželjela laku noæ i ostavila ih uz vatru. Ali Tom je sad izgledao sasvim budan
te ih je obasuo pitanjima.
Èinilo se da veæ mnogo zna o njima i svim njihovim obiteljima, dapaèe, da mnogo
zna i o povijesti Shirea i zbivanjima u njemu èak od onih dana kojih se jedva sjeæaju i
sami hobiti. Nisu se više tome èudili, ali ni on nije tajio da svoje poznavanje novijih
dogaðaja duguje farmeru Maggotu do koga je kanda držao mnogo više nego što su oni
mislili.
"On ima zemlje na svojim starim stopalima, ilovaèe na prstima i mudrosti u
kostima, i drži oba oka otvorena" rekao je Tom o njemu. Isto je tako bilo jasno da Tom
održava veze i s vilenjacima; èinilo se da je na neki naèin primio vijesti od Gildora o
Frodovu bijegu.
Tom je doista toliko znao i tako ih je vješto ispitivao da je Frodo zatekao sebe kako
mu kazuje više o Bilbu i o svojim nadama i strepnjama nego što je ikad kazao i samom
Gandalfu. Tom je klimao glavom, a kad je èuo za Jahaèe, oèi su mu se zakrijesile.
"Pokažite mi taj dragocjeni Prsten!" reèe iznenada usred kazivanja, a Frodo na
svoje veliko èudo, izvadi iz džepa lanèiæ, otkvaèi Prsten s njega i pruži ga odmah Tomu.
Dok je ležao èasak na njegovu velikom tamnoputom dlanu, reklo bi se da Prsten
raste. Tad ga iznenada prinese oku i nasmije se. Naèas pred hobitima bijaše prizor,
smiješan i strašan u isti mah, u kojem su vidjeli njegovo plavo oko kako se sjaji kroz krug
od zlata. Zatim Tom natakne Prsten na vrh svoga malog prsta i prinese ga svjetlu svijeæe.
U prvi mah hobiti nisu u tome vidjeli ništa èudno, a onda su zinuli. Tom nije postao
nevidljiv!
Tom se ponovo nasmije, a onda zavrti Prsten u zraku – i Prsten nestane sijevajuæi.
Frodo krikne, a Tom se sagne prema njemu i vrati mu ga smiješeæi se.
Frodo promotri Prsten izbliza i prilièno sumnjièavo (kao netko tko je posudio
komad nakita maðionièaru). Bijaše to isti Prsten, ili je bar jednako izgledao, i bio jednako
težak, jer Frodu se oduvijek èinilo da je taj Prsten neobièno težak u njegovoj ruci. Ali
nešto ga je ponukalo da provjeri svoj dojam. Možda ga je Tom malèice ozlovoljio time
što olako shvaæa nešto što èak i Gandalf smatra važnim i pogibeljnim. Kad se razgovor
opet nastavio i Tom razvezao neku svoju smiješnu prièu o jazavcima i njihovim èudnim
navadama, iskoristio je priliku da natakne Prsten na prst.
Merry se okrenuo njemu da mu nešto kaže, ali se trgnuo i zatomio krik. Frodo je
bio ushiæen (donekle) – nije bilo dvojbe da je to onaj isti njegov Prsten jer je Merry buljio
u njegovu stolicu i oèito ga nije vidio. Frodo ustane i tiho se odšulja od ognjišta do
ulaznih vrata.
"Hej, što je?" uzvikne Tom gledajuæi za njim, s jasnim izrazom u oèima da ga vidi.
"Hej! Što je sad, Frodo? Kamo æete? Stari Tom Bombadil nije još toliko slijep. Skinite s
prsta taj svoj zlatni prsten! Ljepša vam je ruka bez njega. Vratite se! Manite se te svoje
igre i sjedite do mene! Moramo još malo porazgovarati i porazmisliti o sutrašnjem danu.
Tom vam mora pokazati pravi put, da ne pješaèite uludo."
Frodo se nasmije (nastojeæi biti zadovoljan), pa skine Prsten s prsta i ponovo
sjedne. Tad im Tom reèe kako raèuna da æe sutra sunce sjati i da æe biti lijepo jutro i da æe
moæi lijepo nastaviti put. Ali bilo bi dobro da krenu rano, jer vrijeme je u ovom kraju
takvo da èak ni Tom ne može zadugo biti siguran kakvo æe biti, katkad se promijeni brže
nego što on stigne promijeniti kaput.
"Ja nisam gospodar vremena" reèe "niti mu je gospodar ijedno biæe koje hodi na
dvije noge."
Po njegovu savjetu, nakanili su krenuti od njegove kuæe gotovo ravno na sjever,
preko zapadnih nižih obronaka Humlja – na taj naèin mogli su se nadati da æe za dan
putovanja izbiti na Istoènu cestu i zaobiæi Grobišta. Rekao im je neka se ništa ne boje,
nego da gledaju samo svoja posla.
"Držite se zelene trave! Nemojte se nipošto petljati sa starim kamenjem ni s
hladnim biæima niti zavirivati u njihova grobišta, osim ako niste toliko èvrsti da se ne
možete pokolebati u svojim srcima!"
Ponovio im je to više puta i savjetovao neka proðu kraj grobišta sa zapadne strane
ako sluèajno naiðu na koje od njih. Zatim ih je nauèio pjevati pjesmicu koju treba
otpjevati ako, na nesreæu, upadnu sutra u kakvu opasnost ili nepriliku.
Hej-haj! Tome Bombadilu, prilikom i slikom!
Vodom, šumom i brežuljkom, tršèakom, vrbikom
Vatrom, Suncem i Mjesecom, sad naæuli uši!
Doði, Tome, sad nam trebaš nevolja nas guši!
Kad su ovu pjesmicu otpjevali za njim, on potapše svakog od njih po ramenu
smijuæi se, pa dohvati svijeæe i povede ih opet u njihovu spavaonicu.
